Ekipa se skuplja oko 16h kod mene i krećemo ka Durmitoru. Oko 18h smo u Dobrom dolu gdje se upoznajemo sa Montenegro timom iz Nikšića, Vojskom Crne Gore, PK Vjeverica, PD Pestingrad I ostalim klubovima koji su došli iz Republike Srpske. Širimo šator i nedugo zatim kreće žurkica oko vatre koja traje dugo u noć.
U subotu ujutro se ustajemo oko 8h i lagano pripremamo za polazak. Grupa se dijeli na dva dijela , jedna veća kreće ka Škrčkim jezerima a druga, gdje smo mi bili, kreće sa Vojskom, Hafizom i ostalim ka Zelenom Viru i spomeniku generala Jaukovića. Bez velikih pauza vrlo brzo napredujemo ka cilju I kod spomenika smo za nekih 1,30h. Tu se odlučujemo, uprkos zabrani, da se ispenjemo na Bobotov kuk. Vrlo brzo se nalazimo na vrhu kada nam se priključuje Vojska i ostali. Provodimo malo vremena na vrhu za odmor, neizbježno fotografisanje kao i upis u knjigu uspona.
Oko 15h dolazimo u kamp gdje je već pripremljen pasulj na vojnički način. S obzirom da sam vegeterijanac biram, koliko je moguće, pasulj bez mesa a što ga je bilo predajem mom dragom sekretaru Nenu. Sponzor aktivnosti je bila i Nikšićka pivara koja učesnike osvježava svojim lijepim napitkom. U toku večeri se pravi velika vatra i uz zvuke gitare počinje žurka sa hitovima od Vardara do Triglava. Nažalost, kiša nas sprečava da nastavimo sa žurkom i tako idemo rano na počinak negdje oko 22h.
U nedjelju ujutro se polako pakujemo i srijećemo se sa ostatkom našeg kluba u vođstvu Marka Savićevića i Marine Đurović koji su se zaputili ka Prutašu. Kamp napuštamo oko 12h i krećemo se ka Žabljaku tj. Crnom jezeru gdje pravimo laganu šetnju oko istog i u živamo u njegovoj ljepoti. Poslije , na kraju, skrećemo u Šavnik na osvježenje i nastavljamo kući.
Kao i svih prethodnih godina, zadovoljstvo je biti u krugu planirara ali nadasve prijatelja kako starih tako i novih. Durmitor, kao i uvijek, pitom kad treba ali i vrlo surov u koji se uvjerio potpisivnik ovih redova. Sledeće godine se sigurno vraćamo, nadamo se, u većem broju.
Do sledećeg čitanja, ostajte mi zdravo!
Planinarski pozdrav,
Marko Ćipović