Kao po već ustaljenom običaju ekipa se skuplja u 7.00h ispred zgrade Opštine. Iz Danilovgrada kreću Marina i Marko, a na Studenom nas čeka naš sekretar Neno. Dolazimo oko 8.00h i dogovaramo se da naše malo putešestvije počne od mjesta zvanog Ivanji uba.
Krećemo se šumskim putem i poslije par kilometara laganog hoda pored mjesta Topolovo nailazi FAP kamion sa „drvokradicama“. Pomenuto vozilo nam štedi oko 4 km i skoro se nalazimo blizu jame Bratkovica. Ulazimo u istu kroz veliki otvor gdje Neno ispituje dubinu starim trikom: bacanjem povećeg kamena. Koliko se može zaključiti ima preko 15m prvi previs. Nju svakako ostavljamo za neku buduću ekspediciju. U blizini se nalazi napušteni katun sa starom brvnarom, a njenoj blizini se nalazi i izvor sa bistrom i hladnom vodom.
Nedaleko od izvora sa puta skrećemo lijevo ka našem današnjem cilju. Uspješno zaobilazimo veliku rupu i počinje lagani uspon koji traje neki 40-ak minuta. Sami vrh Zavala je visok 1574m i pripada masivu Prekornice. Na vrhu pravimo veći predah i uživamo u pogledu na cijelu Bjelopavlićku ravnicu, kao i na Skadarsko jezero koje se vidi u daljini. Pruža nam se fantastičan pogled na vrh Marinkovinu, Prekornicu. U daljini se jasno vidi I Maganik a sjeverno i upečatljivi „zub“ Durmitora, vrh Bobotov kuk.
Na povratku ka Studenom nemamo prevoznog sredstva i srećemo razne „drvokradice“ koji nas pozdravlju na razne načine , a najupečatljivi je bio komentar vidno umornog šumara koji nam u prolazu dobacuje: „Nek vam je Bog u pomoć!“. Time bih i završio ovaj nadasve interesantan i prelijepo proveden dan u prirodi, daleko od obaveza koje čekaju već narednog dana.
Preuzeto sa prekornica.me . Članak napisao Marko Ćipović, 11.11.2012.